Coaching in tennis

Savjetovanje u tenisu

Planiranje i programiranje treninga

Planiranje i programiranje rada u sportu bitan je dio ukupne aktivnosti trenera i stručnog tima. Osigurava da se slučajnosti svedu na minimum i da se na siguran i ekonomičan način postignu optimalni sportski rezultati koji odgovaraju individualnim obilježjima sportaša i uvjetima u kojima se provodi trenažni proces.

Plan i program treninga osnovni si dokumenti prema kojima se realizira proces sportske pripreme i kontroliraju efekti koji su postignuti njihovom primjenom. Trenažni proces i optimalno funkcioniranje sportaša u treningu i natjecanju ne trpi kaotične situacije. Njime se može uspješno upravljati i regulirati ako su jasno utvrđeni ciljevi, zadaće, vremenski ciklusi i uvjeti, ali isto tako i ako su jasno definirani sadržaji opterećenja, metode rada, lokaliteti i trenažna pomagala koji se primjenjuju, raspoređuju  tijekom vremena radi postizanja očekivanih efekata i najviših sportskih postignuća.

U sportu se koristi više oblika planiranja i programiranja treninga, koji se mogu klasificirati prema kriteriju dužine razdoblja(perspektivno, dugoročno, srednjeročno, kratkotrajno, tekuće i operativno), broja sportaša (individualno, skupno, momčadsko) i uporabljene metode (serijsko, paralelno, mrežno i matematičko programiranje).
Koncept periodičnog treninga prvi su koristili Grci tijekom Olimpijskih igara u staro doba. Temelji moderne periodizacije postavljeni su u bivšem Sovjetskom savezu, tijekom prva dva desetljeća xx. stoljeća. Od tada, zanimanje za periodizaciju se postepeno povećavalo, a rasprave između ruskih, „ Istočnih“ i „ Zapadnih“ stručnjaka punile su knjige, članke i prezentacije.
Jednostavno rečeno, periodizacija se može smatrati procesom strukturiranja treninga u faze kako bi se maksimizirale mogućnosti sportaša za postizanjem vrhunskih performansi, a samim time i njihovih natjecateljskih ciljeva. Svaki period obuhvaća različite trenažne sadržaje, a periodi se dijele na: pripremni period, natjecateljski period, završni  odnosno prijelazni period. Također su organiziranirani u tri vrste ciklusa: mikrociklus, mezociklus i makrociklus.
Periodizacija u tenisu može biti vrlo komplicirana zbog velikog broja faktora. Tenis nema službeni prestanak sezone, kao što imaju mnogi sportovi. Tenisači nemaju taj luksuz samo jednog velikog natjecanja svakečetiri godine ili čak jednog ili dva velika natjecanja godišnje. Tenis svojim raznovrsnim sustavom rangiranja te različitim nivoima turnira nudi ,neovisno o razini igrača, mogućnost natjecanja svakog tjedna tokom godine.
Da stvari budu još kompliciranije, značajnu razliku čine situacijeako igrač: izgubi u prvom kolu turnira ili napreduje do finala, igra dugi ili kratki susret, mora prevaliti dalek put kako bi stigao na turnir, igra u vrlo vrućim i vlažnim područjima, natječe se na različitim podlogama.
Sve ove varijable mogu imati veliki utjecaj na vrstu i kvalitetu treninga. Globalno gledano, treneri bi trebali procijeniti kako različiti modeli mogu postati dio cjelokupnog plana za razvoj igrača. Temeljem rezultata nekih istraživanja, potrebno je 8-12 godina ili 10 000 sati treninga kako bi talentirani igrač dostigao vrhunsku razinu.

Uspješnost igrača određena je velikim brojem specifičnih osobina, sposobnosti i znanja na koje je moguće djelovati i mijenjati ih određenim trenažnim zakonitostima odnosno principima. Zbog njihove iznimne važnosti, trener mora u svakom trenutku promišljati o treningu uvažavajući osnovne principe sportskog treninga. To su: adaptabilnost treninga, kontinuiranost treninga, cikličnost treninga, diskontinuiranost opterećenja i prepokrianje opterećenja. Tijekom planiranja, programiranja i za vrijeme realizacije treninga svi principi se moraju razmatrati međuzavisno. Jedino njihovo povezivanje u svim fazama planiranja i programiranja osigurava optimalne promjene svih značajnih sposobnosti.

ADAPTABILNOST TRENINGA
Trening tenisača predstavlja dugotrajan adaptacijski proces za vrijeme kojeg se zbivaju promjene svih značajnih dimenzija jedinke usmjerenih prema osobnom vrhunskom postignuću. Proces adaptacije mora biti uvjetovan volumenom, intenzitetom te ekstenzitetom trenažnih opterećenja, koja ne smiju biti ni manja ni veća od onoga što organizam može podnijeti u određenom trenutku. Optimalno opterećenje jedino može izazvati pozitivan adaptacijski efekt u organizmu a ovisi o : ukupnom broju sati treninga godišnje, odnosu između ekstenziteta i intenziteta na treningu, odabiru količine i težine planiranih turnira, broju trenažnih i zvaničnih mečeva godišnje, itd.

KONTINUIRANOST TRENINGA
Porast sposobnosti u procesu sportskog treninga mora se osigurati i kontinuiranošću treninga s primjerenim intervalima odmora. Svaki naredni trening mora biti planiran tako da se sljedeće opterećenje istih sposobnosti uvijek realizira ne u bilo kojoj fazi oporavka organizma, već u fazi njihove superkompenzacije.

CIKLIČNOST TRENINGA
Cikličnost treninga predstavlja provođenje treninga u funkcionalno različitim, a vremenski zasebno zaokruženim cjelinama koje se trenažno nadovezuju. U sportskom treningu se koriste četiri vrste ciklusa za njihovo planiranje, programiranje i realizaciju: mikrociklus, mezociklus, makrociklus i megaciklus. Odlika cikličnog treninga je da se opterećenje i opopravak izmjenjuju u određenom ritmu, bilo u okviru godine, mjeseca, tjedna ili tijekom dana.

DISKONTINUIRANOST OPTEREĆENJA
Ovaj princip ukazuje da rast opterećenja na treninzima ne smije imati pravocrtni uzlazni trend, već se mora odvijeti progresivno- diskontinuirano, što znači da se poslije određenog broja terninga većeg, realizira jedansmanjenog opterećenja. U početnim godinama treninga najbolje odgovara ritam porasta i obaranja u odnosu 2:1 (dva porasta, jedno obaranje), kod kvalitetnije treniranih 3:1, a kod visoko treniranih sportaša 4:1 i više.

PREPOKRIVANJE OPTEREĆENJA
Da bi se postigao visoki stupanj radne sposobnosti, volumen rada na treninzima mora biti daleko veći nego što zahtjeva određeni natjecateljski napor. Takva postavka u procesu treninga se zove prepokrivanje opterećenja. U treningu tenisa prepokrivanje se mora odrediti kombinacijom ekstenziteta i intenziteta treninga na više načina: s aspekta ekstenziteta do 200% s jediničnom vrijednošću: broj poena u jednom meču ili vrijeme efektivne igre; s aspekta intenziteta: smanjenjem pauze između poena, produženjem trajanja poena; itd.

USMJERENOST TRENINGA
Usmjerenost u procesu sportskog treninga podrazumijeva ciljanost prema optimalnom razvoju i usavršavanju onih znanja, sposobnosti i osobina koje su u pojedinom vremenskom razdoblju primarne za određenog natjecatelja,a u funkciji su postizanja što veće kratkoročne ili dugoročne sportske učinkovitosti. Pri određivanju cilja treninga općenito se valja držati pravila koje kaže: količina dugoročnih zadataka smanjuje se s povećanjem kvalitete i kronološke dobi natjecatelja.

Pod planiranjem i programiranjem se podrazumijeva određivanje ciljeva, zadataka, količine treninga, broja i ranga natjecanja, načina kontrolnih mjerenja i određivanje primjerenog sportskog rezultata u dužim vremenskim razdobljima. Suprotno, pod programiranjem se podrazumijeva određivanje cilja, izbor sadržaja treninga, metoda, ekstenziteta i intenziteta treninga za rješavanje zadataka u kraćim vremenskim ciklusima.
Sportski trening tenisača po razdobljima mega, makro, mezo i mikrociklusa tvore različite pripreme koje se nazivaju: tehnička priprema, taktička priprema, kondicijska priprema, psihološka priprema, teorijska priprema.
S obzirom da se sportski trening u svakom svom segmentu karakterizira nekim odnosima, kod analize njegove strukture potrebno je uzimati u obzir kako kratkoročne tako i dugoročne vremensko razdvojene odrednice. Kratkoročne odrednice se sastoje u određivanju pojedinih faza, etapa, ciklusa, perioda, trenažnih sredstava, metoda i trenažnih opterećenja, a dugoročne u redoslijedu sati treninga, ciklusa, etapa i perioda, smanjivanju opterećenja i oporavka itd.

MEGACIKLUS je vremenski najduža trenažna cjelina koja je sastavljena od nekoliko makrociklusa u okviru kojih je završen odgovarajući trenažni proces tipa višegodišnjih ciklusa treninga. Čitav proces sportskog treninga može se podijeliti na tri velika razdoblja: razdoblje osnovne pripreme (traje oko 4-6 godina, čiji se osnovni zadatak sastoji u stvaranju temelja budućih postignuća), razdoblje postizanja maksimalnih sportskih rezultata (predstavlja vrijeme najaktivnijeg treniranja i ukupno traje od 8 do 12 godina) i razdoblje održavanja radne sposobnosti (sastoji se u očuvanju sportskih postignuća do 30. godine života nakon kojih se značajno smanjuje.)

MAKROCIKLUS je vremenski dugačka trenažna cjelina koja je sastavljena od nekoliko mezociklusa u okviru kojih je završen odgovarajući trenažni proces tipa polugodišnjih i godišnjih ciklusa treninga. Sadržaji treninga i njihova opterećenja kvantitativno i kvalitativno se izmjenjuju u određenim vremenskim intervalima te se iz tog razloga kod makrociklusa upotrebljava pojam: periodizacija procesa treninga. Ona je uvjetovana velikim brojem endogenih i egzogenih čimbenika, a sastoji se od tri osnovna pojma: priprema, natjecanje i oporavak. Sukladno tome, ujednom godišnjem ciklusu treninga postoje standardno tri perioda ili razdoblja: pripremno, natjecateljsko i prijelazno.

Pripremni period se može podijeliti na više etapa: višestrana (ima za zadaću razvijanje velikog skupa sposobnosti koje su usmjerene na održavanje jedinstva svih funkcija organizma sportaša i njihove ravnoteže), bazična (ima za zadaću stvaranje preduvjeta za što bolju pripremljenost tenisača razvijanjem temeljnih sposobnosti i osobina tenisača), specifična (ima za zadaću razvijanje onih sposobnosti i osobina koje su usmjerene unapređenju svih kretnih struktura i svih funkcija organizma kojesuizrazito tipične za tenisača), prednatjecateljska (ima za zadaću situacijski trening, kontrolu i situacijsku korekciju).

Natjecateljski period
Glavni zadaci sastoje se u stvaranju najpovoljnijih uvjeta za objektivnu situacijsku provjeru stečene razine treniranosti, tempiranje sportske forme i postizanje individualno zadovoljavajućih ili visokih sportskih rezultata naglavnim natjecanjima. Trening u ovom periodu ogleda se u specifičnoj usmjerenosti usavršavanja sposobnosti i osobina. Osnovnu strukturnu jedinicu natjecateljskog perioda čine natjecateljski mezociklusi. Svaki od tih mezociklusa ima za cilj vrhunac forme tijekom osobno najznačajnijeg natjecanja.

Prijelazni period predstavlja degresivnu fazu sportskog treninga u kojoj se opterećenje postupno smanjuje da osigura organizmu aktivni oporavak, ali uz uvjet da se stečene sposobnosti i osobine održe navišoj razini, kako bi tenisač sljedeću sezonu započeo nakvalitetnoj razini koja je viša od početka prošlogodišnje. Dužina trajanja prijelaznog perioda zavisi od stupnja zamora koji je nastupio u procesu naprezanja natreninzima i natjecanjima, individualnih sposobnosti organizma, kronološke dobi, itd.

MEZOCIKLUS je vremenski srednje dugačka trenažna cjelina koja je sastavljena od nekoliko mikrociklusa u okviru kojih je završen kratkoročni trenažni proces tipa perioda ili etapa. Njihova struktura zavisi od svrhe treninga tenisača u pojedinim periodima makrociklusa, kalendara natjecanja, uvjeta oporatka i dr. Tipični mezociklusi su: višestrani, bazični, situacijski,pripremno-kontrolni, natjecateljski, prijelazni.

MIKROCIKLUS je vremenski kratka trenažna cjelina koja je sastavljena od više trenažnih jedinica (treninga), koji su funkcionalno svrstani u nekoliko trenažnih dana. Sadržaj i struktura mikrociklusa zavise od ukupnog broja treninga, veličine njihovoh opterećenja, veličine faze oporavka itd. Najučestaliji omjeri između progresivnih i regresivnih treninga su: 2:1, 3:1, 3:2, 4:1, 4:2 i 5:1. U slučaju pretreniranosti ili zgusnutog kalendara natjecanja upotrebljavaju se i kombinacije: 1:1, 2:2, 1:2. Sa stajališta trenažne i natjecateljske aktivnosti tenisača, mikrociklusi se često nazivaju po fazama godišnjeg ciklusa treninga: bazični mikrociklus, situacijski mikrociklus, natjecateljski mikrociklus. Sa stajališta razine opterećenja mikrociklusi se dijele na umjereni (umjereno do submaksimalno podizanje opterećenja), udarni (veliko podizanje opterećenja sa svrhom povećanja sposobnosti) i obnavljajući mikrociklus (usmjeren na efikasnost procesa oporavka).